četvrtak, 6. svibnja 2010.

Ortino, Bulyka, Moujik...

Princeza Tatjana, Ortino i njezina sestra Anastazija

Tatjana Nikolajevna (1897. - 1918.), druga kći ruskog cara Nikolaja i carice Aleksandre, sestra mnogo poznatije Anastazije, imala je dva francuska buldoga. Prvi je uginuo vrlo mlad, nije posve sigurno je li to bio mužjak ili ženka, a uz drugog je vezana jedna od najtužnijih i najpotresnijih priča o toj pasmini. Princezi Tatjani, po mnogima naljepšoj od četiri kćeri ruskog cara, psa Ortina je darovao njezin intimni prijatelj i časnik Dmitrij Malama… Princeza je tako bila zaljubljena u svog psa da su carski draguljari iz čuvene Fabergeove radionice morali izrađivati njegove figurice od jantara i dragoga kamenja. Na žalost, kada su u krvavoj Oktobarskoj revoluciji ubijeni svi članovi carske obitelji, stradao je i francuskih bulldog Ortino...  
  
Vladimir Majakovski i Bulyka

Nije čudno da su najveću renesansu francuski buldozi proteklih godina doživjeli u Rusiji, gdje su novopečeni bogataši i oligarsi spremni za najbolje takve pse izbrojiti desetke tisuća eura. Očekivano, zna li se kako je francuski buldog Ortino uživao u krilu ruske princeze Tatjane, ali frenchiji su bili najbolji prijatelji i mnogih drugih velikih imena ruske kulture i povijesti. Od francuskog buldoga nije se odvajao pjesnik, osobenjak i buntovnik, guru ruskog futurizma Vladimir Majakovski (1893. - 1930.). Uz francuskog buldoga je svoje emigrantske dane u Parizu poslije revolucije provodio slavni operni pjevač Fjodor Šaljapin, s francuskim buldogom je u parišku emigraciju pobjegao i princ Feliks Jusupov, imala ga je i velika ruska balerina Ana Pavlova…

Anna Sacher i njezini ljubimci

Frau Anna Sacher (1859. - 1930.) je najzaslužnija za planetarnu slavu i kultni status jednog od najelitnijih hotela na svijetu, čuvenoga bečkoga hrama čokoladne Sachertorte… Hotel je je utemljio otac njezina supruga, a ona ga je preuzela nedugo poslije smrti Eduarda Sachera 1892. Premda je ekskluzivni hotel zbog iznimnih kulinarskih standarda i raskošnog interijera mamio brojne i bogate goste, ona nepoznate, nepozvane i slučajne namjernike nije voljela. Svoje je prijatelje, sve odreda europske aristokrate i pripadnike kraljevskih obitelji, u hotelu uvijek velikodušno častila, a više pažnje ta je kći bečkog mesara poklanjala još samo svojim psima, francuskim bulldozima koji su hotelom mogli uvijek slobodno šetati. 

Douglas Fairbanks i njegov frenchie

Zvali su ga prvim kraljem Hollywooda, bio je glumac i scenarist, producent i redatelj, utjelovio je Robin Hooda i Don Juana, bio je Robinson i Zorro… No, više od filma i svoga carstva na Beverly Hillsu, Douglas Fairbanks (1883. - 1939.) je kasnije zavolio Pariz i jednog francuskog bulldoga. Kad je 1920. godine krenuo na medeni mjesec sa svojom drugom suprugom Mary Pickford, glumicom i bogatašicom, u Londonu i Parizu ih je dočekalo 300.000 ljudi. Bili su doista najslavniji holivudski par toga vremena… Trinaestak godina kasnije Fairbanks je upoznao novu ljubav svog života, ali je umro tri godine nakon pariškog vjenčanja s Lady Sylviom Ashley. Do smrti je bio vjeran samo svome psu, francuskom buldogu...

Yves Saint Laurent i Moujik

Yves Saint-Laurent (1936. - 2008.), kreator koji je svojim djelom približio prêt-à-porter kolekcije širokom krugu ljudi, prvi modni dizajner koji je za života dočekao retrospektivnu izložbu u njujorškom Metropolitanu, nije se odvajao od svojih najvećih ljubimaca francuskih bulldoga. Imao ih je četiri. Svi su se zvali Moujik, baš kao i posljednji, Moujik Četvrti… S njima je šetao modnim pistama, uz njih je crtao skice za svoje kreacije, pušeći cigare, vodio ih na odmor u Marakeš… Moujik je bio uz njega i kada se družio sa svojim dragim prijateljem Andyjom Warholom… Upravo je Warhol- na poseban kreatorovo zahtjev- na jednoj svojoj grafici ovjekovječio Moujika, okruživši njegove tople oči riječima: Love… (Ljubav)






Copyright © 2010 Totegnac. All rights reserved

ponedjeljak, 3. svibnja 2010.

Toulouse-Lautrec i francuski buldozi

Henri de Toulouse-Lautrec u igri s francuskim buldogom, dok ga baka promatra (Albi, 1896.)

Henri de Toulouse-Lautrec prvi je veliki slikar koji je na svojim impresionističkim platnima ovjekovječio francuskog bulldoga. Učinio je to u više navrata, a najpoznatije njegovo djelo sa malim psićem uzdignutih ušiju nastalo je 1897. godine, bila je to slika “Prodavač kestena”. Francuskih bulldozi tada više nisu bili lovci na štakore niti  ljubimci siromašnih engleskih radnika koji su iz Nottinghama došli trbuhom za kruhom u Normandiju, ali su ih mnogi znali kao vjerne pratitelje kurtizana, pse iz kultnih restorana koje vode samosvjesne žene. Oni su tako postajali ekskluzivni psi pariške aristokracije, društvene i umjetničke elite. Nekoliko je takvih pasa imao i sam Toulouse-Lautrec... Poslije su ih na svojim slikama bilježili i Edouard Manet, pa Francis Picabia, a sedamdeset godina kasnije i Andy Warhol…
Henri de Toulouse-Lautrec: "Touc, sjedi na stolu", ulje na drvu, nastalo između 1879. i 1881. godine, čuva se u Muzeju Hammer, u Los Angelesu

Copyright © 2010 Totegnac. All rights reserved

Henri de Toulouse-Lautrec prvi je veliki slikar koji je na svojim impresionističkim platnima ovjekovječio francuskog bulldoga. Učinio je to u više navrata, a najpoznatije njegovo djelo sa malim psićem uzdignutih ušiju nastalo je 1897. godine, bila je to slika “Prodavač kestena”. Francuskih bulldozi tada više nisu bili lovci na štakore niti ljubimci siromašnih engleskih radnika koji su iz Nottinghama došli trbuhom za kruhom u Normandiju, najviše se ih voljele kurtizane, samosvjesne vlasnice kultnih restorana, ali približili su se i ekskluzivnim prostorima pariške aristokracije, društvenoj i umjetničkoj eliti. Nekoliko je takvih pasa imao i sam Toulouse-Lautrec. Poslije su ih na svojim slikama bilježili i Edouard Manet, pa Francis Picabia, a sedamdeset godina kasnije i Andy Warhol…

subota, 3. travnja 2010.

Popularnost francuskih buldoga


Francuski buldozi na naslovnici službenog mjesečnika izložbe Westminster 1913. godine, koji je u cijelosti bio posvećen toj pasmini

U Sjedinjenim Američkim Državama francuskih buldozi su 1994. godine po popularnosti bili tek 81. pasmina. U sljedećih deset godina, prema podacima Američkog kinološkog saveza (AKC), francuzići su se popeli među deset najbrojnijih pasmina kad se računa broj registriranih vlasnika i prijavljenih legla! Vrlo slični podaci odnose se na Stari kontinent, pa su tako i na Eurodogu Showu u Budimpešti 2008. francuskih buldozi bili među 15 najzastupljenijih pasmina, a sljedeće godine na Svjetskoj izložbi u Bratislavi i među 10 najzastupljenijih! Među prodavačima raznih suvenira posvećenim svim pasminama, na obje izložbe prevladavali su upravo oni s francuskim buldozima: šalice, majice, zlatni broševi, svjetiljke i biste, privjesci i ogrlice s njuškicom koja ponosno nosi Uši šišmiša, bili su najtraženija i najzastupljenija roba iza izložbenih kulisa. Posebna je priča ekstremna popularnost francuskih buldoga u Rusiji, gdje su oni danas statusni, ali gotovo i ideološki simbol, koji asocira na davno doba carske vladavine. Francuski buldozi su, naime, bili ljubimci princeze Tatjane, njihove je figurice od jantara morao izrađivati carski draguljar Faberge, imale su ih i najveće glumice, balerine, operni pjevači toga doba... Na žalost, upravo je Ortino, francuski buldog princeze Tatjane, zajedno s čitavom nesretnom carskom obitelji, skončao pod boljševičkim bajunetom, a i njegove su kosti 80 godina kasnije ekshumirane s ostacima koji su pripadali ubijenima Romanovima. U isto vrijeme francuski su buldozi bili ekstremno popularni u SAD-u. Bogati su Amerikanci putovali u Pariz samo da bi nabavili psa s ušima šišmiša i potom ih donijeli u SAD. Prvi put su izloženi na Westminsteru 1896. a već godinu dana kasnije njihova je popularnost bila tako velika da su upravo francuski buldozi bili na naslovnici kataloga za najveću američku izložbu pasa, uz Crufts posve sigurno i najveću te najznačajniji izložbu pasa na svijetu. 
 Dama s francuskim buldogom na naslovnici kataloga 1897.

Štoviše, francuski buldozi tada još i nisu bili službeno priznata pasmina američke kinološke udruge (AKC), ali je njihova slava bila snažnija od propisa! Dekadentni Pariz na kraju 19. stoljeća bio je prava meka za bogate Amerikance, a mnogi su se u Francuskoj, osim užitaka u razonodama karakterističnima za fin de siècle, zaljubili i u pravi pariški simbol toga doba- francuskog buldoga. Francuskog buldoga kupljenog u Parizu, jedan je Amerikanac, mladi bankar Robert Williams Danile (27), odlučio 1912. prevesti u Ameriku najvećim brodom na svijetu- Titanicom. Osigurao ga je na- tada- astronomskih 750 dolara, to je iznos koji odgovara današnjoj svoti od gotovo 20.000 dolara! Pas je, na žalost, nestao u dubinama Atlantskog ocena... Izuzetno je značajna činjenica da su upravo Amerikanci, tražeći minijaturne buldoge u Parizu, prednosti dali onima s uzdignutim ušima, psima nalik na šišmiše. Na izložbi u Westminsteru pojavili su buldozi s takozvanim ružinim ušima, onima kakve danas imaju engleski buldozi, ali I primjerci pasa koji su bili posve nalik na naše današnje francuske buldoge. Sudac iz Engleske je, ocjenjujući minijaturne toy bulldoge, posve ignorirao pse s ušima šišmiša, a njegov je stav izazvao pravo ogorčenje među mnogim Amerikancima. Odmah se pristupilo osnivanju Američkog kluba francuskih buldoga, u kojem je sastavljen i standard koji dopušta samo uzdignute uši! No, na Westminsteru 1898. opet su se pojavila oba tadašnja varijeteta, pa su ljutiti vlasnici pasa koje danas poznajemo kao francuske buldoge povukli svoje ljepotane s izložbe, čak je i američki sudac odlučio bojkotirati veliku izložbu, pa su brže bolje organizirali specijalnu izložbu francuskih buldoga u luksuznom hotelu Waldorf-Astoria. Izložba je naišla na, za tadašnje prilike, nezapamćen interes njujorških medija, a pobjedu je odnio pas Dimboolaa.
Dimboollaa, pobjednik prve specijalne izložbe u SAD-u

Poslije Prvog svjetskog rata popularnost francuskih buldoga u Americi je počela rapidno padati. Završni udarac im je zadala Velika depresija, ekonomska kriza koja je ugrozila uzgajivače svih rasnih pasa. U SAD-u je 1940. bilo registrirano samo 100 francuskih buldoga. Ništa se nije promijenilo ni 1960. godine, kada je u čitavoj Americi registrirano 106 francuskih buldoga, pa službeno glasilo američkog kinološkog saveza AKC Gazette piše: “Mnogo veselja pruža ovaj pas svojim vlasnicima, ali danas ih je vrlo malo uzgajivača a još manje ih se izlaže. Ako se trend nastavi, pasmina će vjerojatno izumrijeti...”
Rast popularnosti počeo je u SAD-u osamdesetih godina, slično kao i u Evropi, a pravi su procvat francuski buldozi doživjeli tek u devedesetima prošlog stoljeća. Amerikanci su 1990. registrirali 632 francuska buldoga, a 16 godina kasnije- 5.500!
Uzgajivači i nemaju jasne odgovore koji bi opravdali silni porast popularnosti ove pasmine u posljednjem desetljeću na čitavoj planeti, ali pomodarstvo, kao jedan od čimbenika, ne pomaže uvijek odgovornom i ozbiljnom uzgoju. Takav je slučaj i s francuskim buldozima, pa su i u našoj zemlji oglasnici puni onih koji prodaju "štence francuskog buldoga svih boja i uzrasta", "iz šampionskog legla", ali najčešće bez papira...
Najavljujući Westminster 1909. godine, tada najugledniji i najutjecajniji New York Tribune među šest top pasmina uvrstio je i francuskog buldoga

Copyright © 2010 Totegnac. All rights reserved



četvrtak, 25. ožujka 2010.

Francuski buldozi i ulična umjetnost


Francuski buldozi na londonskoj ulici

Prije stotinu godina francuski buldozi bili su česti motivi na platnima najvećih svjetskih slikara. Ovjekovječili su ih Henri de Toulouse-Lautrec i Edgar Degas, uz princa Feliksa Jusupova i opernog pjevača Fjodora Šaljapina slikao ih je veliki ruski portretist Valentin Serov, poslije su ih na svojim djelima imali Francis Picabia, pa godinama poslije i Andy Warhol... Danas se najvećim ljubiteljem francuskih buldoga u suvremenoj umjetnosti može smatrati Surianii Rafael, umjetnik rođen u brazilskom Sao Paulu, koji živi u Parizu. Diplomirao je arhitekturu i urbanizam, a najpoznatiji je po svojim djelima i intervencijama koje ostvarauje na zidovima i ulicama velikih europskih gradova, od Londona do Napulja.   Francuskim buldozima on u svojim radovima pridaje gotovo mitološki status, a nerijetko glavi francuskog buldoga dodaje- ljudsko tijelo...

Intervencija na ulicama Napulja

srijeda, 13. siječnja 2010.

Tajne vještine i francuski buldozi


U kanadskom Vancouveru je francuskom buldogu Jayu uručeno posebno odličje, jer on svake nedjelje boravi u dječjoj bolnici i budi u optimizam među malim bolesnicimaJay je posve gluh, ali njegova vlasnica vjeruje da mu upravo taj hendikep osnažuje neke druge, mnogo dublje i važnije osjete...

Nije posve točna tvrdnja da se tvrdoglave francuske buldoge ne može dovesti u red, naučiti ih naročitim vještinama. I tu ima izuzetaka, pa se danas u Americi među najvećim prvacima u agilityju nalaze i savršeno istrenirani francuski buldozi, a posebno su uspješni oni iz uzgajivačnice Mon Petit Chou, koja i svoj uzgoj sve više orijentira prema primjercima namijenjenima agilityju ili natjecanjima poslušnosti (obedience), na primjer. No, osim igre i sporta, ova pasmina, koja je u svojim počecima prije 150 godina bila namijenjena lovu na štakore, danas ima i terapijsku namjenu! Zbog osobite bliskosti s djecom, ali i posebnog odnosa što ga uspostavljaju sa ljudima starije životne dobi, francuski buldozi danas su česti gosti u odjelima najelitnijih američkih bolnica ili staračkih domova. To su psi izrazito stabilna temperamenta, spremni da se kreću među invalidskim kolicima, dizalima, pomičnim krevetima, različitim zvukovima i grupama ljudi. U SAD-u i Kanadi se, na primjer, takvim psima daju i posebne titule ("St John's Ambulance Therapy Dog" ili "Red Cross Therapy Dog"), a među njima je velik broj upravo francuskih buldoga. U kanadskom gradu Vancouveru je francuskom buldogu Jayu početkom studenoga 2008. uručeno posebno odličje, jer on svake nedjelje boravi u dječjoj bolnici i svojim duhom, jedinstvenim pogledom, pokretima punim nježnosti ali i suosjećanja, budi u optimizam i sreću među malim bolesnicima. Jay je posve gluh, ali njegova vlasnica vjeruje da mu upravo taj hendikep osnažuje neke druge, mnogo dublje i važnije osjete...

nedjelja, 10. siječnja 2010.

Francuski buldozi i politika


Ilustrator Wallace Robinson komentirao je 1915. poziciju SAD-a u Prvom svjetskom ratu slikom engleskog buldoga, njemačkog jazavčara, francuskog buldoga i ruskog hrta kojima američki bulterijer poručuje: Ja sam neutralan, ali ne bojim se ni jednog od njih. 

Kad su politika Georga Busha i rat u Iraku na početku 21. stoljeća stali stvarati antagonizam između Amerikanaca i Francuza, državljani SAD-a su doživljavali neugodnosti u pariškim restoranima, a na ulicama francuskih gradova su mladi okruživali grupe američkih turista, obasipajući ih pogrdama te uzvikujući uvrede na račun njihova tadašnjeg predsjednika. Na antiamerikanizam, pak, u Americi se reagiralo pozivom na bojkot francuskih sireva i vina... Kad je novim predsjednikom SAD-a postao Barack Obama, brzo su Francuzi dali do znanja kako, zapravo, nemaju ništa protiv američkog naroda, već im je smetala američka politika. Na pariškim se ulicama moglo svjedočiti pravoj obamaniji, pa se lik novoizabranog američkog predsjednika našao i na ogrlicama za kućne ljubimce, njihovim kaputićima, igračkama… 

Majica kojom francuski buldozi slave Obamu 


Tako je Esther Taieb 2008. pariškim ulicama prošetala svoju Carlu, ženku francuskog buldoga, i njezina prijatelja Oscara, američkog staforda, s prepoznatljivom ikonografijom novog lidera SAD-a. Esther je vlasnica trgovine za kućne ljubimce, a nakon Obamina izbora se pohvalila da je za samo mjesec dana prodala stotinu ogrlica s likom Baracka Obame! No, francuskih buldozi su i mnogo ranije korišteni u političke svrhe, a čak su bili i predmetnom pravog međunacionalnog sukoba! 

Oscar, američki staford, i Carla, ženka francuskog buldoga u Parizu

Esther Taieb slavi Obaminu pobjedu s francuskim buldogom i američkim stafordom


Kad su minijaturni buldozi uspravnih ušiju prvi put stigli na englesko tlo 1898. godine, u otočkim medijima su se pojavili ogorčeni komentari: “Mi, Englezi, uvijek smo osjećali posebno poštovanje prema buldogu, psu koji je naš nacionalni simbol. Zato sada moramo s gnušanjem odbiti ponižavajuću pasminu koja je stigla u našu zemlju, premda se naziva francuskim buldogom!” No, strasti su se brzo stišale, pa je francuski buldog, umjesto da produbljuje netrpeljivost Francuza in Engleza, već 1904. simbolizirao njihovo savezništvo. Tada su dvije zemlje sklopile čuveni Entente Cordiale, sporazum kojim su okončale dugogodišnje sukobe oko kolonija, ali i ugovorile temelje buduće vojne suradnje u Prvom svjetskom ratu. Britanska slikarica Fannie Moody (1861. - 1947.) tim je povodom naslikala portrete engleskog i francuskog buldoga, koji simboliziraju savezništvo dviju zemalja, a čini se kao da su prijeteći zagledani, kako je primijetio jedan likovni kritičar, “u njemačkog ovčara”...

Slika Entente Cordiale engleske slikarice Fannie Moody koja likovima francuskog i engleskog buldoga slavi istoimeni sporazum dviju zemalja iz 1904.


Sjedinjene Američke Države sve do travnja 1917. pokušavale su držati neutralnu poziciju u Prvom svjetskom ratu. Ilustrator Wallace Robinson komentirao je 1915. takvo držanje SAD-a uslikom engleskog buldoga, njemačkog jazavčara, francuskog buldoga i ruskog hrta, kojima američki bulterijer poručuje: Ja sam neutralan, ali ne bojim se ni jednog od njih.