srijeda, 15. siječnja 2014.

Ja, štenac, osjećam puno više sa svojom toplom njuškicom no što vi, ljudi, možete pretpostaviti


Došao sam na svijet zatvorenih očiju, a ni do mojih ušiju još ne dopiru nikakvih zvukovi. Pa ipak, ja osjećam puno više no što vi, ljudi, možete pretpostaviti. U svojoj njuškici imam tajnu spravu pomoću koje osjećam toplinu mamina mlijeka!



Ponešto i nanjušim, ali to još nije onaj snažni, veličanstveni pseći njuh. Mamu koja me čuva, grije i hrani ja nalazim pomoću osjeta o kojem vi, ljudi, ne znate gotovo ništa!
I kad osjetim toplo mlijeko koje mi ona pruža, približim joj se puzeći, odupirući se prednjim nogicama, pa prihvaćam jednu od njezinih osam bradavica u svoja usta, stvarajući pravi pravcati vakuum jezikom!
Tako se, eto, prikopčam na mamu i strašno brzo rastem. Došao sam na svijet dvjestotinjak grama, a već sutradan ima 30 grama više! Jedem tako svaka tri sata, a htio bih i češće, ali to nije uvijek dobro za moje malo i nejako tijelo. 


Poslije obroka, mama me gurka, njuška i liže da me utješi, da me potakne na nuždu, ali i da me ugrije. A to je, možda i najvažnije.
Jer, još danima, još bar četiri tjedna, neću moći sam održavati temperaturu.
Došao sam na svijet s jako malo potkožnog masnog tkiva, premda se vama čini da imam toplo krznašce, moja izolacija od gubitka topline je jako slabašna. Zato se mama tako silno brine za mene, njezino me toplo tijelo stalno dodiruje i grije!

Nema komentara:

Objavi komentar