Razmnožavanje pasa bez uzgojnih dozvola i rodovnika, osim što je nelegalno, nije ni etično

Imam krasnu ženkicu i tražim joj dečka za seks. Ili, moj mužjak stalno pokazuje potrebu da vodi ljubav, skače mi na nogu, pa bih mu rado našao curu... Ili, divna cura francuska buldogica traži dečka, može biti i mops, pa i bostonski terijer...
Ovakvih i sličnih postova ili oglasa sve je više u posljednje vrijeme. I valja odmah posve jasno reći: svi su oni rezultat golemog neznanja, neinformiranosti, ali i pogrešnog tumačenja psećeg ponašanja. A najvažnije jest da se ovdje radi o želji za nekontroliranim razmnožavanjem pasa te da će rezultat takvog razmnožavanja biti- možda ne u prvoj generaciji, ali kasnije posve sigurno- napušten pas, pas u azilu, šinteraju...
Dakle, kampanje koje pozivaju s porukom "udomi, ne kupuj", posve su promašene dok god ima osoba koje ovako žele razmnožavati pse bez rodovnika, bez uzgojnog pregleda i bez uzgojnih dozvola.
Zašto ljudi to onda čine? U ruralnim sredinama razmnožavanje pasa bez nadzora i nije uvijek želja njihovih vlasnika. Naprosto se 'pseća ljubav' dogodi negdje na ulici, premda je svakako velika odgovornost na onome koji kuju u tjeranju pušta da bude ostavljena i dostupna mužjacima i takva osoba uvijek zaslužuje osudu (kuja koja se tjera a na lancu je može biti izvrgnuta i pravom silovanju ako se oko nje okupi više mužjaka) . S druge strane, namjerno parenje pasa najčešće je rezultat posve sebične i nepromišljene odluke da se "imaju mali štenci", ili da "psići zadovolje svoje potrebe".
Štenci koji tako nastaju, dakle parenjem pasa bez rodovnika, bez uzgojnog pregleda, bez uzgojne dozvole i bez ikakvih zdravstvenih testova, naprosto su osuđeni da- čak i ako se ljudi koji pare kuju prodajom ili udomljavanjem pobrinu za njih- jednog dana postanu preci pasa koji će završiti na ulici. Zapamtite, psi iz kontroliranog uzgoja i od odgovornih uzgajivača ne završavaju u azilima niti na ulicama, i upravo je takav uzgoj učinkovitiji u smanjivanju broja napuštenih pasa od bilo kakvih sumnjivih kampanja za udomljavanje. S druge strane razmnožavanje pasa bez rodovnika (ne, tu nikad nije riječ o 'uzgoju') prije ili kasnije se pretvara u razmnožavanje pasa za azile, za ulicu, za neodgovorne vlasnike.
Drugi argument koji se koristi u nepromišljenom razmnožavanju pasa bez nadzora, bez uzgojnih dozvola i bez uzgojnog pregleda (ako nije riječ o pukoj želji za lakom zaradom) jest onaj da psići "moraju zadovoljiti svoje potrebe" ili da "se jako vole"...


Takav stav najčešće proizlazi iz pogrešne pretpostavke da je skakanje mužjaka na vašu nogu ili nogu vaših prijatelja rezultat nekakve "želje za seksom", psećeg puberteta ili nečeg sličnog. To, naravno, nije točno, takve su radnje samo izraz dominantnog ponašanja u pokušaju da se izbori viši polažaj u hijerarhiji čopora. Kad pas počne skakati i na vašu nogu, to naprosto znači kako ste mu dopustili da se u vašoj obitelji osjeća kao vođa čopora. A to pas u obitelji ne smije biti, jer će vam život ubrzo postati pakao. Život vašeg psa neće ni po čemu biti sretniji ako mu priuštite parenje ili, kako neki kažu, 'seks'. To mu neće popraviti zdravlje niti otjerati eventualna depresivna raspoloženja. Zapamtite, za sve vrste emocionalnih poremećaja kod pasa šetnja je najbolji i najučinkovitiji lijek!

Još je veća odgovornost na vlasnicima ženki koje nisu sterilizirane. Vaša je dužnost da ih držite podalje od mužjaka kad se tjeraju, a ponekad i obična šetnja gradom sa ženkom u tjeranju može rezultirati nezgodnim (pa i opasnim!) situacijama. Sterilizacija pasa koji se ne mogu i ne smiju koristiti u uzgoju, a to su SVI psi koji nemaju rodovnik ni uzgojnu dozvolu, svakako je izraz odgovornost i svijesti o neizvjesnoj budućnosti nerazboritog razmnožavanja i stvaranja potomstva bez sigurnog doma.

Želite li se ipak baviti uzgojem, želite li osjetiti radost legla i toplinu novorođenih štenaca u svom domu, prvi korak koji morate poduzeti (nakon iznimno detaljnog proučavanja pasmine, kontaktiranja uzgajivača i razgovora s onima koji su vam voljni pomoći svojim znanjem i savjetima) jest nabavka ženke s rodovnikom, učlanjenje u neku od kinoloških udruga (vlasnici francuskih buldoga s područja Grada Zagreba članovi su Kluba patuljastih pasmina Zagreb www.patuljastipsi.hr ) a potom- kad pas napuni godinu dana- ocjenjivanje, uzgojni pregled i dobivanje uzgojne dozvole. Zatim se kreće u potragu za mužjakom koji, naravno, također mora imati rodovnik i uzgojnu dozvolu. Tu valja ponešto znati o precima oba psa, odgovorni uzgajivači provode mnogo vremena i ulažu silan trud da bi se informirali o precima svojih pasa, riječ je o desecima generacija koje sežu i stotinu godina unatrag, da znaju sve njihove mane, ponekad i one koje se odnose na zdravlje. Početnicima je tu znatno teže i zato se valja pouzdati u savjete i dobre namjere odgovornih uzgajivača. Ako je takav vlasnik mužjaka, odgovoran i informiran, on će vam otvoreno reći što možete očekivati od legla s vašom ženkom. Ima i onih koji će- s punim pravom- odbiti parenje svog mužjaka sa ženkom koja kvalitetom (ili manjkavim rodovnikom) ne zadovoljava njihove kriterije. Odgovorni uzgajivači će, naime, odbiti parenje mužjaka s kujom ako procijene da iz tog legla, zbog ženkinih slabosti, neće nastati zdravi i lijepi štenci. U suprotnom bi kompromitirali svog mužjaka kao parnjaka, jer štenci slabe kvalitete, naravi, zdravlja ili eksterijera bili loša reklama takvom uzgajivaču.

Dakle, u svijetu kontroliranog uzgoja vlasnici ženki traže mužjake, a ne obrnuto, traže najbolje i najprikladnije buduće očeve svojih štenaca, obilaze izložbe, proučavaju ih, gledaju ih u kretanju, slušaju kako dišu, traže zdravstvene testove... 

I imajte na umu da mužjaci s rodovnikom i uzgojnom dozvolom ne smiju pariti ženke koje nemaju rodovnike ili dozvole jer se time krši uzgojni pravilnik Hrvatskog kinološkog saveza i zbog toga vlasnici mužjaka mogu biti sankcionirani.
Prije no što se dogodi, parenje mora biti najavljeno voditelju uzgoja u kinološkoj udruzi, a kod francuskih buldoga se najčešće obavlja umjetnim osjemenjivanjem kod veterinara. Danas prevladava mišljenje da taj postupak štiti kuju od mogućih zaraznih bolesti, da se njime psi manje iscrpljuju, da je efikasniji i eliminira mogućnost ozljeđivanja pasa pri prirodnom parenju (ta je mogućnost, doduše, mala, ali ipak postoji). Mnogi francuskih buldozi zbog svoje specifične anatomije imaju i teškoća s prirodnim parenjem, pa je ovaj put svakako lakši. Uzgajivači danas često provode osjemenjivanje svježom spermom, i tu je bitno točno odrediti plodne dane kuje. Osim svježom spermom, oplodnja se može obaviti i rashlađenom spermom te smrznutom spermom. I u Hrvatskoj danas žive potomci pasa koji su mrtvi već više od četiri desetljeća, ali je njihova sperma smrznuta pa je njome i danas moguća oplodnja kuja. Taj postupak, jasno, nije jednostavan, iziskuje izuzetno precizno određivanje plodnih dana u kuje, čitav niz logističkih problema oko dostave takve sperme. Sve je to vrlo skupo, a rezultat neizvjestan čak i kada se sve obavi kako treba.
Vlasnici ženke parenje plaćaju vlasnicima mužjaka, mogući su različiti dogovori oko toga kako će regulirati dogovor. Najjednostavnije je plaćanje cijene u cijelosti nakon dva obavljena parenja. Ako parenje ne uspije ili se okoti jedan, možda samo dva štenca, obično vlasnik mužjaka daje mogućnost još jednog parenja besplatno kad se ženka sljedeći put protjera. Nekoć je vrlo čest slučaj bio da se vlasnik parenja ima pravo birati jedno štene iz legla umjesto da plati parenje, ali kod ozbiljnih uzgajivača to više nije tako uobičajeno.

Da zaključimo: svako razmnožavanje štenaca bez rodovnika, dakle parenje pasa protivno uzgojnom pravilniku Hrvatskog kinološkog saveza jest neetično, ono je uvijek i bez iznimke samo put ka još većem broju napuštenih pasa na ulicama i azilima, pasa kojima se ne zna podrijetlo i čija budućnost sigurno neće biti sretna. 

To možda neće odmah biti oni štenci koji su uzgojeni bez kontrole, ali njihovi potomci u nekoj sljedećoj generaciji posve sigurno hoće.

Post a Comment

0 Comments