srijeda, 15. siječnja 2014.

Ja, štenac, osjećam puno više sa svojom toplom njuškicom no što vi, ljudi, možete pretpostaviti


Došao sam na svijet zatvorenih očiju, a ni do mojih ušiju još ne dopiru nikakvih zvukovi. Pa ipak, ja osjećam puno više no što vi, ljudi, možete pretpostaviti. U svojoj njuškici imam tajnu spravu pomoću koje osjećam toplinu mamina mlijeka!



Ponešto i nanjušim, ali to još nije onaj snažni, veličanstveni pseći njuh. Mamu koja me čuva, grije i hrani ja nalazim pomoću osjeta o kojem vi, ljudi, ne znate gotovo ništa!
I kad osjetim toplo mlijeko koje mi ona pruža, približim joj se puzeći, odupirući se prednjim nogicama, pa prihvaćam jednu od njezinih osam bradavica u svoja usta, stvarajući pravi pravcati vakuum jezikom!
Tako se, eto, prikopčam na mamu i strašno brzo rastem. Došao sam na svijet dvjestotinjak grama, a već sutradan ima 30 grama više! Jedem tako svaka tri sata, a htio bih i češće, ali to nije uvijek dobro za moje malo i nejako tijelo. 


Poslije obroka, mama me gurka, njuška i liže da me utješi, da me potakne na nuždu, ali i da me ugrije. A to je, možda i najvažnije.
Jer, još danima, još bar četiri tjedna, neću moći sam održavati temperaturu.
Došao sam na svijet s jako malo potkožnog masnog tkiva, premda se vama čini da imam toplo krznašce, moja izolacija od gubitka topline je jako slabašna. Zato se mama tako silno brine za mene, njezino me toplo tijelo stalno dodiruje i grije!

petak, 3. siječnja 2014.

Dnevnik šteneta: Samo me dodirni i pomiluj, a ja ću u tebi tajnim spojem stvoriti spoj ljubavi i sreće


Došao sam na svijet obavijen posteljicom i povezan s majkom pupčanom vrpcom, s još tri sestrice i tri brata, tama i topla francuska buldoga.
Moja mama nije pregrizla pupčanu vrpcu niti je pojela posteljicu, kao što to čine druge mame. Nije me baš ni lizala, sušila ili čistila u prvim satima mog života.
Moje disanje i refleksne pokrete mišića je potaknuo veterinar Žarko, koji me i izvadio iz mame carskim rezom. Bio sam se malo zaglavio, pa ni druge moje sestrice i braća nisu mogli prirodnim putem doći na svijet. Ali sve je sretno završilo.
Mama se ispočetka ponašala malo čudno, nije nas baš primjećivala, trebala ju je prisiliti da se legne, pa da na miru posišemo prvo, čudotvorno i ljekovito mlijeko koje ljudi zovu kolostrum. No, problem nezainteresirane i iscrpljene mame, veterinar je lako riješio.
Dao joj je hormonalnu injekciju za pobuđivanje majčinskih osjećaja, onu istu čarobnu tekućinu koja se stvara u vama, ljudima, kad zagrlite nas, male pse ili svoje, ljudske štence. Taj hormon, koji se zove oksitocin, kod moje mame potiče i refleks izlučivanja mlijeka, a mene je najviše razveselilo kad sam u njezinim očima vidio zaštitničke osjećaje brige i ljubavi.
Ljudi tu čaroliju još zovu i čudesnom kemikalijom maženja, ona može odagnati svaki stres, sprečavati depresiju, jačati povjerenje. A mi, psi, smo jedina vrsta na planetu za koju je dokazano da upravo vama ljudima pomaže u proizvodnji te supstance dobrote i odgovornosti! Dovoljno je da nas s ljubavlju dodirujete ili grlite! (www.francuskibuldog.hr)