subota, 3. travnja 2010.

Popularnost francuskih buldoga


Francuski buldozi na naslovnici službenog mjesečnika izložbe Westminster 1913. godine, koji je u cijelosti bio posvećen toj pasmini

U Sjedinjenim Američkim Državama francuskih buldozi su 1994. godine po popularnosti bili tek 81. pasmina. U sljedećih deset godina, prema podacima Američkog kinološkog saveza (AKC), francuzići su se popeli među deset najbrojnijih pasmina kad se računa broj registriranih vlasnika i prijavljenih legla! Vrlo slični podaci odnose se na Stari kontinent, pa su tako i na Eurodogu Showu u Budimpešti 2008. francuskih buldozi bili među 15 najzastupljenijih pasmina, a sljedeće godine na Svjetskoj izložbi u Bratislavi i među 10 najzastupljenijih! Među prodavačima raznih suvenira posvećenim svim pasminama, na obje izložbe prevladavali su upravo oni s francuskim buldozima: šalice, majice, zlatni broševi, svjetiljke i biste, privjesci i ogrlice s njuškicom koja ponosno nosi Uši šišmiša, bili su najtraženija i najzastupljenija roba iza izložbenih kulisa. Posebna je priča ekstremna popularnost francuskih buldoga u Rusiji, gdje su oni danas statusni, ali gotovo i ideološki simbol, koji asocira na davno doba carske vladavine. Francuski buldozi su, naime, bili ljubimci princeze Tatjane, njihove je figurice od jantara morao izrađivati carski draguljar Faberge, imale su ih i najveće glumice, balerine, operni pjevači toga doba... Na žalost, upravo je Ortino, francuski buldog princeze Tatjane, zajedno s čitavom nesretnom carskom obitelji, skončao pod boljševičkim bajunetom, a i njegove su kosti 80 godina kasnije ekshumirane s ostacima koji su pripadali ubijenima Romanovima. U isto vrijeme francuski su buldozi bili ekstremno popularni u SAD-u. Bogati su Amerikanci putovali u Pariz samo da bi nabavili psa s ušima šišmiša i potom ih donijeli u SAD. Prvi put su izloženi na Westminsteru 1896. a već godinu dana kasnije njihova je popularnost bila tako velika da su upravo francuski buldozi bili na naslovnici kataloga za najveću američku izložbu pasa, uz Crufts posve sigurno i najveću te najznačajniji izložbu pasa na svijetu. 
 Dama s francuskim buldogom na naslovnici kataloga 1897.

Štoviše, francuski buldozi tada još i nisu bili službeno priznata pasmina američke kinološke udruge (AKC), ali je njihova slava bila snažnija od propisa! Dekadentni Pariz na kraju 19. stoljeća bio je prava meka za bogate Amerikance, a mnogi su se u Francuskoj, osim užitaka u razonodama karakterističnima za fin de siècle, zaljubili i u pravi pariški simbol toga doba- francuskog buldoga. Francuskog buldoga kupljenog u Parizu, jedan je Amerikanac, mladi bankar Robert Williams Danile (27), odlučio 1912. prevesti u Ameriku najvećim brodom na svijetu- Titanicom. Osigurao ga je na- tada- astronomskih 750 dolara, to je iznos koji odgovara današnjoj svoti od gotovo 20.000 dolara! Pas je, na žalost, nestao u dubinama Atlantskog ocena... Izuzetno je značajna činjenica da su upravo Amerikanci, tražeći minijaturne buldoge u Parizu, prednosti dali onima s uzdignutim ušima, psima nalik na šišmiše. Na izložbi u Westminsteru pojavili su buldozi s takozvanim ružinim ušima, onima kakve danas imaju engleski buldozi, ali I primjerci pasa koji su bili posve nalik na naše današnje francuske buldoge. Sudac iz Engleske je, ocjenjujući minijaturne toy bulldoge, posve ignorirao pse s ušima šišmiša, a njegov je stav izazvao pravo ogorčenje među mnogim Amerikancima. Odmah se pristupilo osnivanju Američkog kluba francuskih buldoga, u kojem je sastavljen i standard koji dopušta samo uzdignute uši! No, na Westminsteru 1898. opet su se pojavila oba tadašnja varijeteta, pa su ljutiti vlasnici pasa koje danas poznajemo kao francuske buldoge povukli svoje ljepotane s izložbe, čak je i američki sudac odlučio bojkotirati veliku izložbu, pa su brže bolje organizirali specijalnu izložbu francuskih buldoga u luksuznom hotelu Waldorf-Astoria. Izložba je naišla na, za tadašnje prilike, nezapamćen interes njujorških medija, a pobjedu je odnio pas Dimboolaa.
Dimboollaa, pobjednik prve specijalne izložbe u SAD-u

Poslije Prvog svjetskog rata popularnost francuskih buldoga u Americi je počela rapidno padati. Završni udarac im je zadala Velika depresija, ekonomska kriza koja je ugrozila uzgajivače svih rasnih pasa. U SAD-u je 1940. bilo registrirano samo 100 francuskih buldoga. Ništa se nije promijenilo ni 1960. godine, kada je u čitavoj Americi registrirano 106 francuskih buldoga, pa službeno glasilo američkog kinološkog saveza AKC Gazette piše: “Mnogo veselja pruža ovaj pas svojim vlasnicima, ali danas ih je vrlo malo uzgajivača a još manje ih se izlaže. Ako se trend nastavi, pasmina će vjerojatno izumrijeti...”
Rast popularnosti počeo je u SAD-u osamdesetih godina, slično kao i u Evropi, a pravi su procvat francuski buldozi doživjeli tek u devedesetima prošlog stoljeća. Amerikanci su 1990. registrirali 632 francuska buldoga, a 16 godina kasnije- 5.500!
Uzgajivači i nemaju jasne odgovore koji bi opravdali silni porast popularnosti ove pasmine u posljednjem desetljeću na čitavoj planeti, ali pomodarstvo, kao jedan od čimbenika, ne pomaže uvijek odgovornom i ozbiljnom uzgoju. Takav je slučaj i s francuskim buldozima, pa su i u našoj zemlji oglasnici puni onih koji prodaju "štence francuskog buldoga svih boja i uzrasta", "iz šampionskog legla", ali najčešće bez papira...
Najavljujući Westminster 1909. godine, tada najugledniji i najutjecajniji New York Tribune među šest top pasmina uvrstio je i francuskog buldoga

Copyright © 2010 Totegnac. All rights reserved



Nema komentara:

Objavi komentar