srijeda, 12. lipnja 2013.

O prvim francuskim buldozima u Hrvatskoj

Annemarie v. Schmidt na bečkim ulicama krajem tridesetih, s 15 francuskih buldoga iz uzgajivačnice Von Leesdorf, koju je njezina majka osnovala 1921. i iz koje je ženka Odette stigla u Zagreb 1932.


U velikoj i iznimno važnoj monografiji „Hrvatska kinološka baština“, njezin autor Boris Špoljarić otkriva ponešto i počecima uzgoja francuskih buldoga u nas. Tako taj uvaženi kinolog bilježi da se francuski buldog počeo uzgajati u Zagrebu 1927. godine „kada gospodin Leo Kornfeld ima leglo iz kojeg je mužjak Jimmy, prvoupisani francuski buldog u rodovnu knjigu JKS Kraljevine Jugoslavije. Slijedeće leglo ove pasmine bilježimo 13. svibnja 1927.“ I dok se za Jimmyja može reći da je službeno bio prvi francuski buldog u Hrvatskoj, svoje mjesto u hrvatskoj povijesti ove pasmine zauzima i jedna ženka. Austrijski klub za francuske buldoge objavio je prošle godine knjigu posvećenu uzgajivačnici von Leesdorf i gospođi Annemarie von Schmidt, koju smo imali prilike i upoznati na jubilarnoj specijalnoj izložbi austrijskog kluba 2008. godine kraj Beča.  Frau Annemarie zauzima osobito mjesto u svjetskoj povijesti francuskih buldoga. Ona je, bez dvojbe, uzgajivačica francuskih buldoga s najduljom tradicijom na svijetu, još su njezini roditelji osnovali uzgajivačnicu Von Leesdorf 1921. Annemarie se rodila šest godina kasnije. Premda malobrojni znaju da je riječ o upravo o njoj, petnaestak godina poslije ta će Austrijanka biti fotografirana kako na uzici drži 15 francuskih buldoga! Kultna fotografija, proširena svijetom zahvaljujući internetu, danas budi radoznalost uzgajivača i ljubitelja francuskih buldoga više no ikad, a malobrojni znaju o kome je riječ i gdje je snimljena.    Nekoliko godina prije no što će biti snimljena ova fotografija francuskih buldoga u Beču, iz iste je bečke uzgajivačnice jedna ženka stigla u- Zagreb! Bila je to Odette von Leesdorf, oštenjenja 12. srpnja 1932. godine. U knjizi posvećenoj uzgajivačnici Von Leesdorf i gospođi Annemarie Von Schmidt, prepunoj fascinantnih fotografija francuskih buldoga nastalih prije Drugog svjetskog rata, nalazi se i detaljna dokumentacija o leglima, rodovnici, uzgojne potvrde... Ondje je zapisano i da je kujicu Odette von Leesdorf kupila Zagrepčanka „frau M. C.“... Na žalost, rat je prekinuo uzgoj francuskih buldoga u Zagrebu, premda su gradom nekoć davno očito šetali iznimni primjerci pasmine, baš kao što su većinom i bili oni iz uzgajivačnice Von Leesdorf: vrlo vjerojatno pied boje, sa simetričnim rasporedom crne dlake na glavi i bijelom linijom posred čela... 

nedjelja, 24. ožujka 2013.

Štene se prebrzo razvija? To je vuuuk!!!

Vukovi i psi su genetski izuzetno slični, ali vuk je divlja životinja, nepovjerljiva prema ljudima, dok psa smatramo našim najboljim prijateljem. Zašto je tome tako? Ako su pas i vuk genetski gotovo identični zašto je upravo pas, a ne vuk čovjekov najbolji prijatelj? Zašto su vukovi tako oprezni kad je o nama riječ? Najnovija istraživanja, kažu znanstvenici, otkrivaju kako se odgovor na ovo pitanje krije u ranoj fazi razvoja štenaca vuka i pasa, zapravo u prva dva tjedna života. U kritičnoj se fazi života vukovi razvijaju brže od pasa, oni mnogo brže i više hodaju od psića, premda još ne vide i ne čuju, ali- njuše! Dakle, štenci vukova brže i intenzivnije od pasa svijet istražuju njuhom, već u prvih desetak dana života, a tek onda sluhom i vidom. Kad napokon progledaju i čuju prve zvukove, to je iskustvo za vukove znatno stresnije nego za male štence pasa, kod kojih razvoj čula ide otprilike istim ritmom, ali zbog manje pokretljivosti psići nisu svojim njuhom skupili previše senzacija iz okoline, pa ih ni nove slike i glasovi kad progledaju i čuju ne uzbuđuju do te mjere. Vukove, pak, to stresno i šokantno iskustvo prvih zvukova i prvih slika, čini nepovjerljivima prema svemu što ih okružuje, pa i prema ljudima, tvrde znanstvenici. 
Tako je misterij koji je stoljećima mučio mnoge znanstvenike koji su se bavili uspoređivanjem dviju vrste možda napokon riješen. Sveučilište u Massachusettsu ima doista dugu tradiciju istraživanja pseće inteligencije i razvoja te vrste, pa su tako upravo njihovi biolozi upozorili kako je u svemu vrlo bitna činjenica da se vukovi razvijaju brže od pasa. Biologinja dr. Kathryn Lord proučavajući razvoj štenaca divljih vukova i štenca pasa otkrila je da obje vrste istovremeno razvijaju svoja osjetila: njuh za dva tjedna, sluh za četiri tjedna, a vid u prosjeku za šest tjedana. No, za razliku od pasa vukovi puno ranije ulaze u tzv. kritično razdoblje socijalizacije kako se naziva razdoblje u kojem životinja upoznajući okolinu stvara temelje za budući život. 
Vukovi počinju hodati i istraživati okolinu već s dva tjedna što znači da svijet, u kritičnoj fazi života koja će odrediti obrasce ponašanja istražuju isključivo njuhom jer im se osjetila sluha i vida još nisu razvila. 
Budući da su jedan svijet već upoznali njuhom, svako kasnije upoznavanje s novim podražajima koje osjećaju sluhom i vidom  kod vukova izaziva šokove. Ostavlja to kod njih trajne 'posljedice' u smislu da su cijeli život oprezniji prema ljudima, ali i drugim životinjama. Kod pasa to nije tako jer oni u kritično razdoblje socijalizacije ulaze kasnije, kada su im se razvila sva osjetila.
Kako prilikom kritične životne faze ne bi doživjeli traume koje će ih obilježiti za cijeli život pse se zato prije osmog tjedna ne bi trebalo odvajati od legla i majke. Istovremeno, kontakt s ljudima- naročito s djecom, pa i u ranoj fazi razvoja, kod štenaca može samo poboljšati proces socijalizacije.